Tajan smrti

“Tajna smrti” nosi divnu filozofiju koja čovjeka čini čudesno tolerantnim prema smrti, što i treba biti jedan od čovjekovih zadataka, a ne jedan od strahova. Ona vodi čovjeka kroz bogato intelektualno i filozofsko putovanje njegove historije, počevši od smrti, prolazeći kroz slobodnu volju čovjeka i pitanje lakoće i izbora.

“Tajna smrti” je knjiga o životu i smrti, o našem odnosu prema svemiru i našoj unutrašnjosti. Ona objašnjava kako uprkos sličnosti između svih bića na površini zemlje, sličnost nosi razliku, a podudarnost diferencijaciju. “Svako od nas nosi svoje tijelo na plećima. Nema ništa čudnije od smrti. Ona je vrlo čudan događaj. Nešto postane… Ništa! Odjeća žalosti… Šator za prijem, muzika, tamjan, konobari u svojoj pozorišnoj odjeći, a mi kao da posmatramo predstavu.

A ne prihvatamo je, niti se primjećuje na drugima da to prihvataju i vjeruju u to. Čak i oni koji ispraćaju umrlog i idu iza dženaze, ne misle ni o čemu drugom, osim da budu viđeni. Djeca umrloga misle na nasljedstvo. Pogrebni radnici misle na svoj dio nadoknade. Učači misle na hediju. Čini se da je svako od njih zabrinut za svoje vrijeme, zdravlje ili imetak. Svako od njih ubrzava nešto, plašeći se da mu to ne izmakne… a to nešto nije smrt, nikako. Zaista, sve te inscenacije za umrlim, uprkos svoj toj dirljivoj predstavi, su samo zabrinutost za život…” – odlomak iz knjige “Tajna smrti”.