Egipatski Muhtesib Ez-Zejni Berekat

Description

Sažetak o romanu Egipatski muhtesib „Zejni el-Berekat“ autora Gemala el-Gitanija

1. Historijski i društveni kontekst
   Radnja romana smještena je u kasno 15. stoljeće, u vrijeme vladavine mamluka u Kairu, tačnije za vrijeme sultana Kajtbeja. U ovoj epohi Kairo je centar moći i kulture, ali i složenih mreža političkih intriga. Mamluci kao vojna elita vladaju državom, dok se u samom gradu isprepliću rivalstva između vjerskih autoriteta, plemića i tajnih društava. Upravo taj složeni društveno-politički ambijent omogućava glavnom junaku, muhtesibu Zejniju el-Berekata, da se poigra strahom običnog puka i učvrsti svoj autoritet.
2. Glavni lik i njegova uloga
   • Zejni el-Berekat je muhtesib, odnosno kontrolor tržišta i moralni čuvar javnog poretka. U islamskoj tradiciji, muhtesib se brine da trgovci poštuju fer pravila, da se ne prodaje haram roba i da se na ulicama ne propagira nemoral. Međutim, Zejni svoju funkciju razrađuje u pravcu despotskog nadzora: prisluškuje, špijunira i oštećuje ugled onih koje smatra sumnjivima.
   • Sulejman ibn Selim, mladić iz provincije koji dolazi u Kairo kako bi se pridružio jednom sufijskom tarikatu. Kroz njegovu perspektivu pratimo strahopoštovanje prema Zejniju, ali i odvažnost da se suprotstavi tiraniji kad uviđa da paganski mehanizmi moći uništavaju svakodnevni život građana.
3. Razvoj radnje
   1. Uvođenje u Zejnijev poredak
      Priča započinje dolaskom mladog Sulejmana u Kairo, koji ga očarava bogatstvom i intelektualnim životom. Međutim, ubrzo shvata da iza sijena raskoši leži sveprisutni strah od Zejnija, koji neometano sprovodi svoj moralni kodeks. Kruže glasine da je muhtesib u stalnom kontaktu s sultanovim dvorom i da je svako ko mu se suprotstavi osiguran za odmazdu.
   2. Sufijski tarikati i sukob s autoritetom
      Sulejman se priključuje krugu sufija koji, za razliku od službene religije, zagovaraju unutarnje pročišćenje duše i solidarnost među vjernicima. Upravo njihova relativno otvorena ćud i kritički stav prema nekim vidljivim zloupotrebama moći dolaze na udar Zejnijeve paranoje. Muhtesib započinje hapsiti i proganjati učitelje, učenike i pristalice tog reda, optužujući ih za herezu i nepoštivanje carskih propisa.
   3. Uloga spletkâ i masovne histerije
      Kako sati prolaze, Zejni el-Berekat podstiče lancem lažnih optužbi i kleveta, stvarajući kolektivni strah u građanima. Svaki neobičan događaj tumači se kao urotnja protiv reda; susjedi šapuću jedni o drugima, a izvještaji „svjedoka“ stižu direktno do muhtesiba. Sulejman, svjestan krivice nedužnih, pokušava okupiti prijatelje iz sufijskog kruga kako bi branili zatvorene. Ipak, Zejniov autoritet čini ga praktično nedodirljivim: sultan, navodno zabrinut za moral države, ne želi ili ne smije javno osporiti njegovu moć.
   4. Kulminacija i rasplet
      Kako se pritisak Zejnijeve uprave pojačava, dolazi do otvorenog sukoba između njegove dvorske poslušnosti i prave vjerske iskrenosti koju zagovaraju sufije. U jednom dramatičnom trenutku Sulejman otkriva dokumente koji dokazuju da je muhtesib izmišljao pravne procedure samo da bi se dodvorio višim dvorjanima. Kad ta saznanja dospiju do sultana Kajtbeja, on konačno naređuje istragu protiv Zejnija. Roman se završava prikazom suđenja i Zejnijevog pada, ali autor ostavlja čitaocu da razmisli o tome koliko istinska vlast i dalje leži u sjenama, čak i kad vrhovni tiranin padne.
4. Teme i motivi
   • Abuzus moći i teror straha: Kroz lik Zejnija el-Berekata, al-Gitani kritikuje svaku zloupotrebu moći pod izgovorom vjerske ili zakonske ispravnosti. Muhtesib koristi strah kao sredstvo društvene kontrole i širi paranoju čak i tamo gdje je mira i povjerenja jedva bilo.
   • Sufizam kao utočište autentične vjere: Sufijski element u romanu simbolizira potragu za unutrašnjom istinom i ljubavlju prema Bogu, nasuprot službenoj, hladnoj praksi koja ponekad liči više na nametanje propisa nego na vjeru. Sulejman i njegovi prijatelji prikazuju model solidarnosti i duhovne odanosti, što ih stavlja u sukob s rigidnim pravilima muhtesiba.
   • Manipulacija informacijama i masovna histerija: El-Gitni prikazuje kako lažne optužbe i klevete brzo dobivaju na vjerodostojnosti u zatvorenim, strahom okruženim zajednicama. Glasine se šire poput epidemije, a stvarni pravedni proces postaje tek iluzija.
   • Cikličnost tiranije: Iako se u završnici roman fokusira na Zejnijev pad, autor ostavlja dojam da će se slični oblici zlostavljanja moći uvijek reproducirati – svakog puta kad pojedinac ili grupa preuzme kontrolu nad istinom i sudbinama drugih.
5. Zaključak
   „Zejni el-Berekat“ nije samo roman o jednom tiraninu iz doba mamluka, već univerzalna priča o tome kako pojedinci i sustavi mogu zloupotrijebiti autoritet u ime „višeg dobra“. Gamal al-Gitani vodi čitaoca kroz mračne kaldrme i haustore tadašnjeg Kaira, prikazujući i raskošni život grada i njegovu latentnu nasilnost. Kroz sudbine likova kao što su muhtesib Zejni i mladi sufija Sulejman, roman potiče na razmišljanje o granicama vjere, pravde i ljudskog dostojanstva – tema koje su i danas jednako aktualne.